archived page

Intervju za hrvaški tednik Globus

Ljubljana, 23.1.2008  |  intervju, pojasnilo in popravek


Zaradi netočnega povzemanja intervjuja predsednika republike dr. Danila Türka za Globus (objavljeno 23.1.2008) - v nekaterih slovenskih medijih - objavljamo prevod relevantnega dela pogovora (intervju v hrvaškem jeziku je objavljen spodaj):
    Globus: Ali obstaja kakšna koli možnost, da Slovenija blokira Hrvaško na poti v EU?
Predsednik dr. Danilo Türk: Slovenija takšnih želja nima. Resnica pa je, da je z razglasitvijo ERC Hrvaška sama napravila nekatere korake, ki ji otežujejo pot v EU. Mislim, da Hrvaška to razume. Slovenija ne želi nikogar blokirati.
    Globus: Zaradi razglasitve ERC je EU - preko ministra Rupla - dala teden dni, da se to vprašanje reši. Lahko situacija postane še bolj zapletena?
Predsednik dr. Danilo Türk: V tem trenutku je to mogoče. Dokler se ne bo rešilo, ostaja ERC odprto vprašanje in ovira na poti Hrvaške v EU.


Danilo Türk: Predsjednik Slovenije

Razgovarala: Bisera Fabrio
Snimio: Roberto Orlić

U Uredu predsjednika Slovenije, u središnjoj ljubljanskoj Erjavčevoj ulici, sve dosta dobro funkcionira od primopredaje vlasti. Savjetnici dr. Danila Türka već se dobro snalaze po hodnicima lijepe i otmjene predsjedničke palače arhitekta Rudolfa Bauera koji ju je počeo graditi 1886.godine. Predsjednički ured je dobro izoliran od prometnih gradskih ulica, dotjeran klasično, sa notom modernog. Tako se kroz široka starinska vrata prolazi tek u pomoć kodiranih magnetnih kartica.

Točno u 15 sati u ponedjeljak, u salon za goste, iz svog radnog kabineta, otvorivši velika bijela vrata, ulazi predsjednik Slovenije. U prirodi je znatno viši nego li djeluje na fotografijama i televizijskim snimkama. Nije okružen gomilom savjetnika koji bi rado «prisluškivali» njegov prvi intervju za hrvatske medije, nego ga prati samo Melita Župevc, predsjednikova glasnogovornica koja diskretno zauzima mjesta za malim stolom u kutu predsjedničkog salona. Poslije jednosatnog razgovora, za potrebe fotografiranja, predsjednik Türk pokazat će nam i svoju radnu sobu. Na jednom zidu dominira slika Maribora, Türkovog rodnog grada. Iza njegove radne fotelje su obiteljske fotografije i sjećanja na neke političke susrete. Predsjednik na stolu ima upaljeno računalo. Dok smo razgovarali, na njemu se upali screen saver – europske zvjezdice i zastavice svih zemalja članica Unije. Ostale radne police ispunjene su knjigama. Pretpostavljamo da prevladava pravnička tematika.

Novi slovenski predsjednik, treći od osamostaljenja države, dr. Danilo Türk vrlo je pristojna, mirna osoba. Kao što je Slovenija sređena, kultivirana država koja je u gotovo svemu odlikaš proširenja Europske unije (vjerojatno i najmiliji novi član «starih država»), tako je i dr.Türk predsjednik kojega takva Slovenija treba imati. Njegovi ga suradnici zovu «pacifist». Uz biografiju koju ima iza sebe, od profesorske katedre pa do elitnog diplomatskog mjesta u New Yorku, gdje je u ime Slovenije bio zastupnik u Vijeću sigurnosti, a potom i pomoćnik Kofi Annana za politička pitanja, dr.Türk mogao bi slobodno biti uobražen, pa i prepotentan. No, kod njega se te osobine ne daju niti naslutiti. Svojom mirnoćom, staloženošću i izbjegavanjem bilo kakve euforije, uspio je, a to je bilo vrlo neočekivano – pobijediti na predsjedničkim izborima u Sloveniji. Iako – baš kao i u Hrvatskoj – predsjednik ima znatno manju političku ulogu nego li premijer – Türk svoju političku snagu crpi iz činjenice da je izabran neposredno, izravno od strane naroda. U tome vidi i misiju svoga peterogodišnjeg predsjedničkog mandata. Bio je nestranački kandidat iako su iza njega stali moćni Socijaldemokrati Boruta Pahora,

Za njega je glasovalo 68.03 posto slovenskih birača, odnosno milijun i pet tisuća ljudi. Ostavio je šokiranog i favoriziranog Alojza Peterleta 30 posto glasova iza sebe.

Predsjedničku zakletvu položio je prije točno mjesec dana, 22.prosinca 2007.godine.

Danilo Türk, rodio se 19. veljače 1952. u Mariboru. Na Pravnom fakultetu u Ljubljani diplomirao je 1975. godine i upisao postdiplomski studij međunarodni odnosi, magisterij obranio 1978. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu. Doktorirao je u Ljubljani 1982. godine. Oženjen je Barbarom Miklič Türk i ima kćer Helenu.
    *Na novoj funkciji, kao predsjednik Slovenije, namjeravate li pokrenuti inicijativu kojom bi se odnosi Hrvatske i Slovenije konačno riješili?
-Problemi između Hrvatske i Slovenije su problemi političke volje. Naravno, treba ih riješiti, ali ako gledamo ukupne odnose dvije zemalja, oni su zaista dobri. Ne bih želio nagađati kada će se s obje strane stvoriti ta politička volja da se problemi riješe; prošle godine održani su neki konstruktivni sastanci i bilo je pozitivnih pomaka od strane obiju vlada, i one u Zagrebu, i ove u Ljubljani. Želio bih da se ta pozitivna tendencija nastavi i ako nije moguće da mi sami riješimo ta otvorena pitanja, onda neka ih riješavamo uz pomoć nekog trećeg. Treba poštovati ono što se dvije Vlade dogovore i na tragu onoga što su se dogovorili treba nastaviti dalje.To ću svakako podržati.
    *Jeste li imali već neke kontakte sa vašim hrvatskim kolegom, predsjednikom Stipom Mesićem. Jeste li dogovorili vaš dolazak u Zagreb?
- Vrlo rado ću uskoro doći u Hrvatsku u službeni posjet, ali ću se sa predsjednikom Mesićem prvo susresti u jednoj prisnijoj atmosferi koja će biti dosta neformalna, odnosno naći ćemo se u sklopu druženja Društva hrvatsko-slovenskog prijateljstva. To je dobra simbolika za prvi neformalni susret, a onda ćemo dogovarati i radni posjet Zagrebu.
    *Kojeg hrvatskog političara najbolje poznajete?
-Zapravo nikoga ne poznam vrlo dobro. Sa predsjednik Mesićem sam se susretao davno. Uvijek sam se divio njegovoj kombinaciji smisla za humor i racionalne analize. Išli smo na neke konferencije zajedno i dobro smo se družili.
    *U sektoru vanjske politike surađujete s ministrom Dmitrijem Rupelom. Istovremeno, Slovenija sada predsjedava Europskom unijom, a ministar Rupel vrlo otvoreno govori o blokadi pregovora s Hrvatskom. Koliko su te izjave ozbiljne? Ima li Hrvatska razlog da se zaista brine?
Ministar Rupel je ministar vanjskih poslova Slovenije i to svakako treba poštovati. U izjavama se ponekad koriste i malo oštrije, teže riječi, stvar je nijansiranja i situacije, ali mislim da se Hrvatska ne treba bojati da bi je Slovenija blokirala u pregovorima ili za vrijeme slovenskog predsjedavanja. Slovensko predsjedavanje Europskom unijom nije usmjereno protiv nijedne države, pa ni protiv Hrvatske.
    *Postoji li ikakav mogućnost da Slovenija blokira Hrvatsku na putu prema EU?
- Slovenija sama takvih želja nema. Istina je, da je Hrvatska proglašenjem ZERP-a napravila neke korake koji joj otežavaju put prema EU, ali mislim da Hrvatska to razumije, da su posljedice rezultat takvoga ponašanja. Tu Slovenija nikoga ne želi blokirati.
    *Treba li se ozbiljnom smatrati inicijative Zmage Jelinčiča, slovenskog nacionaliste, o raspisivanju referenduma kojim bi Slovenci odlučivali hoće li blokirati Hrvatsku u EU?
-Mogućnost takve inicijative već je odbačena u slovenskom parlamentu.
    *Zbog proglašenja ZERP-a EU je – posredstvom ministra Rupela - dala tjedan dana da se to pitanje riješi. Može li se situacija – ako Hrvatska ne riješi pitanje ZERP-a – postati još složenijom?
-U ovom trenutku je to moguće. Dok se ne riješi, ZERP ostaje otvoreno pitanje i prepreka na putu Hrvatske u EU.
    *U Sloveniji, kao i u Hrvatskoj, uloga predsjednika države je u sjeni premijera i Vlade koji su glavni nositelji izvršne vlasti. Kako za sada surađujete sa premijerom Janezom Janšom?
- Suvremeni razvoj demokracije daje prednost parlamentarnim sistemima. Broj predsjedničkih i polupredsjedničkih demokracija je relativno malen. Trend je takav da se težište vlasti prebacuje na parlament i Vladu i to je sasvim u redu. Za sada, premijer Janez Janša i ja dobro surađujemo. Čujemo se redovno, razgovaramo o aktuelnim pitanjima i ne vidim razloga da bi u budućnosti trebalo biti drugačije.
    *Kada god se u Hrvatskoj i Sloveniji provode ankete o najgorim susjedima, mi redovito biramo vas, a vi nas. Je li to realna slika stanja između dvije države ili ne?
-Mislim da je to ima elemente rodbinskih odnosa. Rodbinski odnosi su često na taj način komplicirani da se čini da se problemi teško rješavaju. Ne smatram da su takvi pokazatelji nešto nad čim se treba zabrinuti jer mislim da dvije zemlje zaista imaju dobre odnose. No,bilo bi dobro da se dvije zemlje ponašaju jedna prema drugoj s poštovanjem i kao dvije suverene države. Ne bi nam škodilo malo više uzajamnog poštivanja.
    *Koji su bili vaši motivi da se kandidirate za predsjednika Slovenije?
-Dosta ljudi mi je sugeriralo da se kandidiram, i svi su smatrali da je jedan od razloga i to što Slovenija treba nove ljude na javnoj sceni. Takav prijedlog je također podupirao predsjedik socijaldemokrata, Borut Pahor koji je također u to vrijeme bio jedan od izglednih kandidata na predsjedničkim izborima. To su jedni razlozi kandidature. S druge strane, i sam sam smatrao da bih mogao dati doprinos s obzirom na iskustvo i poslove koje sam obavljao pa sam smatrao da bi kandidatura za predsjednika države mogla biti na korist općeg dobra u Sloveniji.
    *Niste bili među favoritima, naprotiv. Jesu li onda vas osobno iznenadili rezultati?
-Na kraju čak i nisu. Čak ni u početku nisam mislio da je sve odlučeno, da je sve jasno. Vjerovao sam – a to se kasnije pokazalo i točnim – da se birači u Sloveniji nisu unaprijed odlučili nego da žele poslušati što im kandidati govore. Slovenci su kritični i skeptični birači. Razmišljaju o onome koga će izabrati. S obzirom na to mislim da je bilo teško u rujnu prognozirati što se zapravo dogoditi i tko će pobijediti. To se pokazalo točnim.
    *Iz kakve obitelji potječete? Što je utjecalo na vaše profesionalno i političko formiranje?
-Iz Maribora sam, iz radničkog kraja i radničke obitelji. Kod nas je industrija bila ne samo razlog napretka, nego i zavičajnog ponosa. Bio sam dobar đak u školi i puno godina kasnije, kada sam već radio u UN-u, shvatio sam da je naš školski sustav bio dobar, da nam je davao jednu potrebnu širinu. Završio sam fakultet, a međunarodni odnosi su me uvijek interesirali. Kada sam počeo predavati na fakultetu, to me jako veselilo. Pristupio sam profesorskom poslu sa velikom motivacijom i velikim entuzijazmom, mislim da sam se dobro razumio sa svojim studentima. Moje političko usmjerenje počelo je raspadom Jugoslavije, kada je krenuo moj angažman u diplomaciji. Imao sam puno volje i za to. Predstavljao sam Sloveniju u Ujedinjenim narodima, potom i Vijeću sigurnosti 1998.i 1999.godine upravo u vrijeme krize na Kosovu, a onda sam, na poziv glavnog tajnika, postao i njegov pomoćnik za politička pitanja
    *Kao iskusan diplomat iz Vijeća sigurnosti, što očekujete od hrvatskog mandata u Vijeću sigurnosti?
-Pratim sa zanimanjem što se događa, naročito rad veleposlanice Mirjane Mladineo s kojom se odavna poznajem upravo iz Ujedinjenih naroda, sa početka devedesetih. Često smo surađivali. Vjerujem da će ovo iskustvo za Hrvatsku biti vrlo dragocjeno jer ćete imati priliku biti u samom vrhu međunarodne politike i odlučivanja.
    *Kako je bilo raditi s Kofi Annanom? Njega javnost percipira kao jednog od najkarizmatičnijih glavnih tajnika UN-a.
-On je vrlo ugodan čovjek, s njim se može vrlo lako i jednostavno razgovarati jer svima prilazi na jednoj normalnoj, ljudskoj razini. Kao glavni tajnik UN-a on je bio na meti vrlo jakih, moćnih pritisaka i jasno da ti pritisci nisu bili bez ikakvih posljedica za njega. Zato mislim da ga je njegova funkcija jako i iscrpila, naročito posljednje tri godine.
    *Što Slovenci očekuju od vas?
-Mislim da očekuju da ću provoditi politiku konsenzusa koja će djelovati konstruktivno. Moj politički stil i pristup bit će osjetljiv prema ljudima i želim ublažiti bilo kakve oštre aspekte političkog pluralizma. Kod nas je on izražen kao borba za glasove i polemika. A mislim da je tu potrebno imati i balans dogovora, konsenzusa kojega predstavlja predsjednik države. Predsjednika biraju svi.
    *Što je vaš osobni izazov na funkciji predsjednika Slovenije? Bili ste u samom vrhu međunarodne diplomacije kada ste bili pomoćnik Kofi Annana, sudjelovali ste u procesima donošenja odluka na najvišem rangu...Što vam sada znači biti predsjednik Slovenije?
-Moja je ideja i izazov da približim funkciju predsjednika ljudima ove zemlje. Želim biti među njima. Ljudi očekuju da budem s njima, da govorim onako da oni razumiju što imam reći i da znam detektirati njihova raspoloženja i da pomažem dogovoru, stvaranju nacionalnog konsenzusa. Jasno mi je da to nije lako. Ne znam hoću li biti uspješan, ali zaista ću se truditi.
    *Hrvatski predsjednik to približavanje ljudima nastoji ostvariti kroz sada već uhodanu «Kavu s predsjednikom» kada mu jednom mjesečno u Ured dolaze građani...
-To mi se čini vrlo simpatično i kao inovativna metoda političkog djelovanja. Mislim da je to lijepo. Ja još neznam kako ću to organizirati, ali i dalje nastojim što više biti s ljudima. Proveo sam doček Nove godine s građanima, nastojim što više komunicirati s građanima. Predsjednik Mesić je već u drugom mandatu, ima dosta iskustva iza sebe, a ja sam tek preuzeo funkciju, puno stvari tek treba organizirati.
    *Slovenija je vrlo uzorna Eu zemlja. Od novih članica, ima najviši standard, ušli ste u euro zonu. Što je najgore što vam je članstvo donijelo (osim činjenica da ste vezani uz EU gospodarstvo pa trenutno osjećate povećanu inflaciju kao većina euro zone)?
-Teško je govoriti o nekim nedostacima. Mislim da je ulazak u Europsku uniju za nas bila nužnost i da drugačije nismo mogli. Kada gledam političku i ekonomsku situaciju, zaključak je ponovno isti, dobra alternativa nije postojala. Neke stvari su se, jasno promijenile. Sada na našoj granici prema Hrvatskoj imamo puno stroži režim, puno jaču kontrolu. Želio bih da je taj režim lakši, da je putovanje jednostavnije, prohodnije, da ljudi što manje osjećaju granice kao moćne barijere koje ih dijele.
    *Hrvatska bi trebala u travnju u Bukureštu dobiti pozivnicu za NATO članstvo. Slovenija je jedna od rijetkih članica NATO saveza koja je raspisala referendum prije odluke o ulasku u članstvo. Hrvatske vlasti takav referendum ne smatraju obaveznim. Zašto ste odučili pitati vaše građane što misle o ulasku u NATO?
-U Sloveniji su se vodile rasprave o ulasku u NATO pa da ne bi bilo nikakvih dvojbi ili sumnji, odlučeno je da se raspiše referendum i da građani daju svoje mišljenje.To je pomoglo i pokazalo se kao jako korisno jer su uklonjena sva ranija preispitivanje je li to dobro ili ne i što građani misle o obavezama koje jedna NATO članica preuzima na sebe. Odluka da raspišemo referendum se pokazala kao ispravna.
    *U slučaju da su građani, njih više od 50 posto, bili protiv ulaska u NATO?
-Slovenija danas ne bi bila u članstvu.
    *Mislite li preuzeti nešto od političkog stila i ideja vaših dvaju prethodnika, predsjednika Milana Kučana i predsjednika Janeza Drnoveška?
-Svaki predsjednik ima svoj stil. Predsjednik Milan Kučan bio je jako blizak s ljudima, povezan s njima i mislim da je to standard kojemu svaki šef države treba težiti. Predsjednik Drnovšek imaju je jak osjećaj za socijalna pitanja, za socijalnu pravdu, za međunarodnu solidarnost i snažno je promovirao takve ideje koje su važne i vrijedne.
    *Kada ste saznali da ste pobijedili, tko su bili prvi čestitari? Je li bio koji poziv iz Hrvatske?
-Zapravo te prve noći ne. Kasnije ih je bilo, ali te prve noći ja sam bio u krugu svojih najbližih suradnika i prijatelja i ljudi koji su me politički podržavali. Kada se vijest proširila, i čestitike su sa raznih strana počele stizati.
    *Kakvi ste privatno? Uz vas ne veže nikakav skandal, nemate repove afera...Što volite privatno raditi, čime se bavite u svoja četiri zida? Igrate tenis, to smo vidjeli na fotografijama...
-Pa nije skandalozno igrati tenis...! Rado slušam glazbu, i to klasičnu; Bacha, Rahmanjinova i čitam New York Review of Books... to mi je ostalo još iz američkih dana, kada sam nastojao čitati što više iz različitih književnih, političkih i umjetničkih područja. Nemam nekih posebnih hobija, pomalo sam zanemario bavljenje sportom...
    *Čak ni skijanje?
-Skijanje je u Sloveniji gotovo religija i svi skijaju svake zime. Tako sam i ja, 26 godina predano skijao. No, onda sam otišao u New York, bilo je nekoliko blagih zima i ja sam izgubio tu energiju za skijanje. Ali, s obzirom na važnost skijanja za Sloveniju, potrudit ću se u svom predsjedničkom mandatu da nadoknadim tu izgubljenu energiju.
    *Nedostaje li vam život u New Yorku?
-Ne. Živio sam tamo 13 godina i to je dovoljno vremena da se zaželite živjeti u Sloveniji. Ovdje se lijepo i mirno živi, tu postoji kvaliteta života i jedan sporiji ritam. U New York odlazim dvaput godišnje. On je najljepši kada ste u njemu gost na neko kraće vrijeme, kada idete samo u obilazak koji traje jedno kraće vrijeme. Život u New Yorku zna biti stresan, a ovako mi je do sada bilo idealno; živim u Sloveniji, a New York posjećujem turistički.
    *Kako se nosite s činjenicom da ste sada javna osoba najvišeg političkog ranga, da vas štite tjelohranitelji i da ne možete planirati svoje slobodno vrijeme kako biste željeli?
-To je novo iskušenje za mene. Kada sam bio veleposlanik, dio toga sam doživio, ali ovo je, naravno, potpuno drugačije. To su sada stvari na koje se moram naučiti, koje će postati dio te nove prakse. Sada se učim da su oko mene na mojim sastancima, putovanjima, mladi ljudi koji me štite i koji paze na moju sigurnost. Nije to ništa loše.
    *Koliko ste često u Hrvatskoj? Jeste li ljetovali kod nas?
-Zapravo ne. Ranijih godina bio sam cijelo vrijeme u New Yorku i onda sam preko ljeta dolazio u Sloveniju i cijeli odmor sam tu provodio. Izuzetak je bila 2006.godina i ljetovanje na Azurnoj obali.
    *Volite li putovati?
-Više ne kao nekad. Za vrijeme mandata u UN-a sam strašno puno putovao i kada vodite takav život, mislim da dobijete jedan novi, drugačiji uvid. Svakog sječanja u vrijeme dok sam bio pomoćnik glavnog tajnika, išao sam na trotjedni put oko svijeta. Stalno u hotelu, ili u zrakoplovu... Mislim da na sadašnjoj funkciji neću trebati toliko putovati kao ranije pa će postojati jedna dobra, normalna ravnoteža.
    *Jeste li vi religiozna osoba?
-Ne, nisam. Poštujem različite vjere i cijenim vjernike, ali ja osobno nisam religiozan.
    *Je li to što niste vjernik bilo sporno pitanje u kampanji?
-Pitali su me što mislim o tome i rekao sam što osjećam i mislim da je to tako i prihvaćeno.
    *Jedna od kontroverznih temi u Sloveniji je gradnja džamije u Ljubljani. Koji je vaš stav o tome?
-Mislim da gradnju džamije treba poduprijeti i taj projekt treba realizirati. Ljubljana treba jedan takav centar i vjerujem da će se uz ishodovane sve potrebne dozvole sa gradnjom krenuti. Pričao sam o tome sa gradonačelnikom Zoranom Jankovičem koji je rekao da se sada rješava sva potrebna dokumentacija oko nove lokacije za izgradnju džamije.
© 2008 Urad predsednika Republike Slovenije  |  Pravna obvestila in avtorstvo  |  Načrt strani  načrt strani